Vitlo
Dragiša Vasić

Vitlo

Celu knjigu možete poslušati na slusaj.rs platformi

Dragiša Vasić (1885–1945) bio je srpski pisac, publicista, pravnik i intelektualac čije delo obuhvata duboke društvene, moralne i psihološke teme srpskog naroda u prvoj polovini XX veka. Rođen u Gornjem Milanovcu, Vasić je završio pravni fakultet u Beogradu, a tokom života bio svedok i učesnik burnih istorijskih događaja – od Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, do stradanja u Drugom svetskom ratu, gde je pogubljen kao pripadnik ravnogorskog pokreta. Njegov život i stvaralaštvo neraskidivo su povezani s idejom časti, slobode i tragične sudbine čoveka koji ne pristaje na kompromise. Bio je i član Srpske književne zadruge i Srpskog PEN centra, ali i društveno angažovan intelektualac koji je često otvoreno kritikovao licemerje društva i političkih struktura svog vremena.

Kao pripovedač, Vasić je majstorski spajao naturalizam i psihološku analizu, donoseći autentične slike srpskog sela i grada, vojnika i građana, ratnika i ranjenika, ljudi na granici razuma i strasti. Njegove pripovetke odišu osećajem tuge, moralne dileme i unutrašnje rastrzanosti – temama koje svedoče o potresima kroz koje je prolazila čitava generacija posle velikih ratova. Likovi kod Vasića često su antijunaci – obični ljudi suočeni s dubokim prelomima savesti i identiteta.

U pripovetkama kao što su „Utuljena kandila“, „U gostima“, „Aveti u lovu“ i „Priča o Srbima“, Vasić prikazuje razorenu psihu posleratnog čoveka i raspad moralnog tkiva društva. Njegov stil je gust, misaon, neretko obojen ironijom i cinizmom, ali i lirski nadahnut, s izuzetnim osećajem za ritam rečenice i psihološku nijansu. Vasić se ističe i kao analitičar kolektivne svesti – njegova dela otkrivaju borbu između ideala i stvarnosti, između pojedinca i sistema.

Iako je dugo bio marginalizovan zbog svojih političkih stavova, danas se Dragiša Vasić smatra jednim od najvažnijih srpskih pripovedača između dva rata – autorom koji je umeo da uhvati duh epohe i duševnu dramu svog naroda. Njegove priče ostaju snažno svedočanstvo o čoveku na ivici – između morala i nagona, prošlosti i budućnosti, života i smrti.